Sine Ira et Studio
(bez srdžbe i pristranosti)
Publius Cornelius Tacitus rimski
povjesničar (56. - 117. g. A.D.). U svojem djelu
Annales (1.1) ističe kao on piše "sine ira et studio"
tj. bez srdžbe i pristranosti. U praksi se toga i baš nije držao.
Ova je izreka danas dio opće kulture, a ušla je i u pravničku
terminologiju.
Svaka država ističe kako je njeno sudstvo
neovisno, a suci sude bez favoriziranja, pristranosti i predrasuda... sudac se ponaša
moralno, dostojanstveno i sukladno dignitetu funkcije koju obnaša ...
Praksa ipak zna pokazati nešto drugo. U ime zakona činjeni su brojni
zločini. Osuđivanjem nevinih ljudi, suci su provodili samovolju
vladajuće oligarhije koja se obilno znala kititi perjem demokracije,
jednakosti i sličnih lijepih parola. Iako će od onih na
vlasti primiti visoka priznanja i časti, povijest će osuditi njihov
čin i o njima govoriti
kao o onima koji su pogazili ljudsko dostojanstvo i čast profesije.
U nas je najpoznatiji slučaj suđenja kardinalu Stepincu.
Manje je poznato da je u Vodnjanju bilo središte inkvizicije za Istru, čemu još danas svjedoči natpis u navratku crkvice sv. Martina. Inkvizitor je bio tužitelj i sudac u istoj osobi; sve su njegove optužbe bile pravovaljane...osuda je bila bez priziva... Jedan od najpoznatijih inkvizitorskih postupaka jest onaj protiv Galilea Galilei 1633.g. koji se vodio u Rimu.
U Veneciji se do današnjega dana održavaju dva lampiona u znak sjećanja na mladića Petra Fasiol (Pietro Fasiol). Lampioni su smješteni na južnoj fasadi Bazilike. Godine 1507. Pietro je osuđen na smrt nepravednom presudom tadašnjeg suda: njemu je odrubljena glava u znak kazne i odmazde za zločin kojeg nije počinio!
Svjetski je poznat
proces protiv Dreyfusa u Francuskoj. Otegotna okolnost za oficira
je bila ta što je on bio židovskog porijekla i stoga je nepravedno osuđen zbog navodne
izdaje. Slijedi Zolino slavno otvorenu pismo "
J'accuse"
predsjedniku Republike.
Ovakva suđenja karakterizira poznata latinska izreka summum ius, summa iniuria (= najveće pravo-najveća nepravda). Citat je to rimskog filozofa i govornika Cicerona - Marcus Tullius Cicero (106, - 43. pr. Kr.) iz njegovog djela De officiis (I.10,33). Tu on raspravlja o dužnostima koje izviru iz onoga što je korisno ili onoga što je časno. I ta će izreka postati dijelom pravničke terminologije.
Na slijedećem linku možete pogledati kako sudac
ima djelovati u svom radu:
Kodeks sudačke etike.
Sudstvo je u nas u krizi, to nitko ne taji. Upravo je u rukama sudaca velika moć, moć da zaštite istinu, pravdu i zakon, a zloporaba ove moći rezultira kaosom u društvu gdje će "podobni" i moćni uživati zaštitu, a oni koji to nisu, bit će i dalje gaženi od ovih prvih; stvarat će se u društvu kaste "nedodirljivih" i kaste obespravljenih. Pogodna je to klima gdje će cvati korupcija, nepotizam i kriminal, a što će dovesti većinu građanstva na rub egzistencije i očaja.
Slijedi priča koja govori o jednom sudskom procesu. Smatram potrebnim to objaviti kako ne bi istina ostala sakrivena, a istinita riječ jest najjače oružje.
Nastavak je to priče čiji je dio već objavljen na: www.kastelir.com/performance/.
* * *
Slijedi istraga, o čemu ću kasnijom prilikom detaljnije. Policija je identificirala šest delikvenata. Svi su oni iz Kaštelira.
* * *
Općinsko državno odvjetništvo u Puli, izvješćuje me svojim dopisom od 28. travnja, 2008. da su podnijeli optužni prijedlog protiv V.M. zbog kaznenog djela iz članka 222. st.2. Kaznenog zakona(kazneno djelo protiv imovine, uništenjem i oštećenjem tuđe stvari).
* * *
Prvo ročište je održano na Općinskom sudu u Puli 11. studenog 2008. godine.
* * *
Tom prilikom sam začuđen postupanjem suca: (sudac Zdravko Garić) koji je meni kao stranki u postupku iskazao visoki stupanj netolerancije, te odbijao prihvatiti činjenice koje pokazuju da sam optužni prijedlog nije valjan, odnosno sastavljen na temelju nedovoljnih i krivih informacijja i prema tome promašen. Njemu se obraćam dopisom od 14. studenog, 2008. i predlažem da upozna sa sadržajem Dopisa Predsjednika suda, te da zatraži od ODO pokretanje nove istrage koja će unijeti drugačije svjetlo u to kazneno djelo i shodno tome počinitelji biti procesuirani.
On (Zdravko Garić) se više neće pojaviti na
sudačkoj sceni u ovom postupku, već njega nastavlja
sudkinja mr.sc. Vera Glasnović Gjoni pozivajući me kao svjedoka
na glavnu raspravu zbog saslušanja. Rasprava je zakazana za 27.
studenog, 2009. godine.
OCR programom obrađeni
poziv.
27. studenog, 2009. raspravu je vodila sudkinja mr.sc. Vera Glasnović Gjoni. Ona odgađa glavnu raspravu " zbog bolesti zapisničara i suca" (sudac Zdravko Garić), te zakazuje novu raspravu za dan 11. prosinca, 2009. godine.
11. prosinca, 2009. godine, prije početka glavne rasprave uručujem joj opširno obrazloženi zahtjev za izuzećem, kojeg ona odbija primiti, pa ga stoga uručujem u pisarnicu, a ona nastavlja vođenje postupka ignorirajući moj zahtjev.
Nakon toga pisemno se obraćam predsjednici Suda:
Nakon čega primam Dopis ureda Predsjednika 15. siječnja, a koji je datiran s 31. prosinca, 2009: PDF,
kao i očitovanje sutkinje mr. sc. Vere Glasnović-Gjoni: PDF.
U svom očitovanju ona navodi:
Poričem navode iz podneska oštećenog koji se odnose na moje pristrano vođenje postupka i na moje nekontrolirano ponašanje.
Bez obzira što su navodi podneska uvredljivi i kvalifikacije o mojoj histeričnosti sasvim neprimjerene, ja se neću upuštati u nikakva opravdanja po najmanje u polemiku sa oštećenim. Potpuno sam zakonito, normalni i pravilno obavila svoj posao suca na raspravi održanoj dana 11. prosinca, 2009. godine...
Oštećeni želi impresionirati svojim poznavanjem pravničkih termina, pa izjavljuje da je očekivao suđenje sine ira et studio. Tvrdim da je upravo takvo suđenje i dobio, a da bi se oslobodio svih sumnji da se protiv njega u ovoj referadi ne provodi postupak bez mržnje i sklonosti (to je vjerojatno lapsus calami same sutkinje, koja je i nehotice izrazila misao koju nije htjela izreći, a što je znakovita psihološka pojava; opaska i podcrtavanje je moje M.T.), te još jednom ističem svoje slaganje s njegovim zahtjevom za moje izuzeće ukoliko dođe do eventualnog preuzimanje kaznenog progona. No, bez obzira na sve, osjećam se neopravdano napadnuta, pa i pored toga što je u ovom trenutku na snazi još i nepravomoćna presuda kojom se optužba odbija, molim da me se u slučaju nastavka ovog postupka izuzme od daljnjeg postupanja u ovom predmetu.
Ne mogu da ne kažem kako je potpuno besmisleno da moram pisati ovakva očitovanja. Ne samo zato što navodi o mojoj nekakvoj neobjektivnosti nisu točni niti istiniti, nego ponajprije zato što i ja u dosadašnjem tijeku postupka uopće nisam donosila nikakvu odluku, jer je ODO u Puli na raspravi odustalo od optužbe protiv optuženika.
U Puli - Pola, 22. prosinca, 2009. godine.
mr. sc. Vera Glasnović Gjoni
* * *
Razumljiv mi je odgovor Sutkinje, stil i
argumentacija kojim od sebe želi odbaciti moje navode, ali to ne
znači da je u pravu i da je istina na njenoj strani.
Navodim svoj odgovor:
Smatram da se po svojim sudačkim pravilima, bili dužni primiti moj zahtjev za izuzećem i postupiti po odredbama zakona koji takav zahtjev reguliraju. Da ste to učinili, u mojim očima bili bi predstavljeni kao časna osoba. To ste, međutim, propustili učiniti. Moj zahtjev ste neopravano odbili primiti, što me navelo da postupim kako sam to opisao. Točno sam i istinito naveo sve činjenice i stoga me vaši svjedoci ne mogu pokolebati. Napominjem također, da sam nehotice pribavio i jedan dokaz za kojega ćete sigurno tvrditi da je nezakonit, pa molim da u cilju dokazivanje istine mi dopustite njega iznijeti. To će sve jasno objasniti i Vašu argumentaciju dovesti na klimave noge i pokazati da su moje tvrdnje istinite i točne.
Predbacujete mi navodnu želju za
impresioniranjem poznavanja pravničkih termina.
Time presumirate stranku u postupku kao neobrazovanu i primitivnu.
Dakle stranku kojoj se lako može podmetnuti rog za svijeću. Ta Vaša
tvrdnja jest dokaz odsutstva moralnih kvaliteta koje sudac mora
posjedovati, a to Vas diskvalificira kao suca koji može suditi
sine ira et studio. To je moralni imperativ svakoga
suca.
Ne volim se isticati, ali napominjem da iza sebe imam klasičnu
naobrazbu koja mi je omogućila čitanje rimskih klasika, među kojima
i Tacita na originalnom latinskom jeziku, čiji sam citat kao
parafrazu koristio u svom dopisu.
Spomenuta Tacitova misao dio je općeg kulturnog nasljeđa i nikako
isključivo pravo odabranih i nedodirljivih, kao što Vaša tvrdnja
implicitno sadrži poruku.
Reći ću i to da mi je bila čast slušati predavanja vrsnog profesora Horvata iz predneta „Rimsko pravo“ i uspješno položiti ispit.
Neću ponavljati već rečeno u mojim dopisima od
11. i 12. prosinca. 2009. Predsjednici, iza njih stojim, stojim iza
svake riječi, točke i zareza.
Vaše je ponašanje prema meni bilo flagrantno kršenje gotovo svih
odredaba Kodeksa sudačke etike i stoga nedopustivo.
O tempora, o mores!
Trampuh Marčelo